Iracionalne jednacine su jednacine kod kojih se nepoznata nalazi pod znakom korena.Osnovna metoda resavanja ovih jednacina je metoda eliminacije korena.
Ako je dobijena jednacina ekvivalentna sa polaznom, njenim resavanjem resicemo i polaznu.
Ako je dobijena jednacina posledica polazne, tada nam se moze desiti da pored svih resenja za polaznu jednacinu dobijemo i neka koja to nisu (koja su 'visak').
Kod iracionalnih jednacina prihvatljiva su samo realna resenja.
Najcesci nacin oslobadjanja od korena je stepenovanje (obicno kvadriranje).
Ovde treba voditi racuna o tome da, npr. -2

2, ali jeste (-2)
2 = 2
2.
Pa mozemo zakljuciti:
a(x) = b(x)

a
2(x) = b
2(x), ako i samo ako su a(x) i b(x) istog znaka.
Pored toga, za svako dobijeno resenje proveriti da li je i resenje polazne iracionalne jednacine.
Primer (klikni i pogledaj):
Resimo iracionalnu jednacinu:

=

kvadriranjem dobijamo:
(x + 1)
2 = x + 7

x
2 + 2x + 1 = x + 7

x
2 + x - 6 = 0

x = 2 ili x = -3.
Proverimo resenja:
2 + 1 =
3 = 3;
-3 + 1 =

-2 =

;
odakle sledi da x = 2 jeste resenje ove iracionalne jednacine, dok x = -3 to nije.
Ovakav nacin resavanja je dobar samo za slucajeve kada imamo mali broj lako proverljivih resenja, ali je nepogodan u opstem slucaju, narocito kada imamo citave intervale resenja (kod iracionalnih nejednacina).
Zbog toga koristimo malo slozeniji nacin resavanja:
Jednacina
})
=
)
ekvivalentna je sistemu: a(x) = b
2(x) i b(x)

0.
Naime, vazi:
})
=

})
=

a(x)

0

b(x)

0

a(x) = b
2(x)

a(x)

0

b(x)

0

a(x) = b
2(x)

b(x)

0,
jer ako je a(x) = b
2(x), sigurno vazi i da je a(x)

0.